Sv. Martin je prepolovio plašt sa sebe i darovao ga siromahu
Na kraju propovjedi vlč. Šimo je napomenuo, blagdan sv.Martina svake godine iznova podsjeća na vrlinu dijeljenja s drugima, ali ne odnosi se to samo na djela materijalnog pomaganja potrebitima, iako je po takvom obliku pomoći siromahu poznat sv.Martin. Naše vrijeme od nas traži i razumijevanje za mnoge druge probleme u odnosima prema bližnjima, a to su osim materijalnih, otuđenost, osamljenost, besperspektivnost te duhovnu ispraznost.
Zato ćemo sv. Martina najbolje nasljedovati tako da postanemo suosjećajni i puni razumijevanja za probleme bližnjih, itekako trebamo paziti da ne postanemo robovi materijalnog te da nastojimo podariti i duhovnu utjehu, posebno danas moramo razmišljati kako pomagati jedni drugima, kako imati ljubavi prema svojim bližnjima i tko je taj koji danas treba našu kršćansku ljudsku pomoć, blizinu i ljubav kako bi nam zajedno bilo lakše na ovom zemaljskom putu.
Na kraju je vlč. Šimo zahvalio župljankama koje su crkvicu uredile za ovo misno slavlje i onima koji uopće vode brigu o njoj kroz cijelu godinu.
Možda je zanimljivo ovom prigodom predstaviti povijest crkvice Sv. Martina.
Crkvica Sv. Martina, biskupa smještena je sjeverozapadno od Senja, u pravcu Rijeke, nedaleko od srednjevjekovnih zidina grada Senja.
Izgledom prostorno i tlocrtno podsjeća na prvobitnu crkvcu Sv. Martina a to je vrijeme na prijelazu iz 13. u 14. st., početka razvoja gotike na ovom području. Sastoji se od svetišta i zatvorenog pretprostora (lopice), na pročelju je zvonik na preslicu, njenoj ljepoti doprinose klasicističke profilacije i naknadno uzidan gotički prozor. Vrijednost ove crkvice, uz arhitektonsku je i njen izvorni inventar koji čine dva glagoljska spomenika iz 1330. godine koji pripadaju najstarijim hrvatskim glagoljskim natpisima, reljef s likom sv. Martina s glagoljskim natpisom SVETI MARTIN i glagoljski natpis na kojem piše: V ime Božje, amen. Leta Gospodnja 1330, kada zida Ilija pop crikav, Rilača sin, vnuk Tolihi a pravnuk Stavronje kneza, na čast Bogu Gospodinu i svetomu Martinu. Natpis je bio dio opreme crkve, ali pri njenoj obnovi natpis je maknut i ugrađen u ogradu oko crkve, gdje ga je vidio Kukuljević 1856, da bi 1905. bio iz zida izvađen i prenesen u Narodni muzej u Zagreb. Danas se oba spomenika nalaze u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, dok interijer crkvice krase njihove replike.
Crkvica je u više navrata obnavljana i to, 1864. i 1934. godine da bi nakon II. svjetskog rata bila potpuno devastirana i sekularizirana. Godine 1968. došla je u vlasništvo Crkve, kada su crkvene vlasti donijele odluku o njenoj restauraciji, koja je provedena u razdoblju od 1968.-1972. godine, kada je crkvici vraćena liturgijska namjena. a to je vršenje bogoslužja za blagdan Sv. Martina.
Priredila, Blaženka Ljubović, prof,