Trodnevnica uoči blagdana sv. Marije Magdalene
Isti evanđelist je o Mariji Magdaleni na drugom mjestu zapisao, da raskajana grješnica u gradu, prostitutka, sva zaplakana dolazi u kuću farizeja Šimuna koji je pozvao Isusa na objed. Žena poče Isusu suzama kvasiti noge, kosom ih glave svoje otirati, cjelivati i mazati pomašću. Domaćin Šimun se farizejski čudio zašto joj to Isus dopušta, zar ne zna da je ona grješnica. Isus mu iznese prispodobu o Božjem opraštanju i o ljubavi raskajane grješnice. Šimun je propustio Isusu učiniti ono što se činilo svakom dragom gostu. Ni vodom mu nije noge pokvasio, ni poljupca mu nije dao, uljem mu nije glavu pomazao. A ova žena sve to, na zadivljujući način, učini. I zato Isus reče: "Oprošteni su joj mnogi grijesi, jer je ljubila mnogo.“ I danas se mnogi kršćani čude kad vide neke osobe blizu oltara ili blizu svećenika jer po njima nije im tu mjesto. Zaboravljamo da je Bog liječnik koji liječi rane svog naroda. Mjera Božje milosti nije naša dobrota, nego naša grješnost. Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.
Drugi dan, u petak 20. srpnja, sv. misu predvodio je i propovijedao župnik mons. Mile Čančar. Tema je i dalje život sv. Marije Magdalene, ali težište je na njezinoj ulozi
Isusove učenice koja je Isusa, iz ljubavi i zahvalnosti što joj je oprostio grijehe, slijedila sve do križa i prva je u svojoj tamnoj noći došla na njegov grob kako bi još jednom vidjela mrtvo Isusovo tijelo. Međutim, dolazak na grob početak je puta njezine vjere i preobrazbe, kako slijedi u nastavku evanđeoskog izvješća. Magdalena, vidjevši prazan grob, još uvijek ne razumije da je Isus uskrsnuo, kao što nisu razumjeli niti dvojica učenika koji su dotrčali na Isusov grob. Magdalena je vidjela kamen dignut s groba, dva anđela u bjelini i na kraju vidi i samoga Isusa, ali ga ne prepoznaje jer njezinu pogledu nedostaje pogled vjere. Tek u trenutku kada je Isus zove njezinim imenom Marijo prepoznala je svojeg Gospodina kojega je toliko tražila i za kojim je neutješno plakala. Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." Postala je blagovjesnicom njegova uskrsnuća i primjer ustrajne i neopozive ljubavi prema Učitelju. Takva snažna i živa uskrsna vjera potrebna je današnjem svijetu i našem društvu. Isus i u nama i po nama želi uskrsnuti. Isus i nas šalje da nosimo njegov uskrsni mir svim ljudima!
Treći dan trodnevnice, u subotu 21. srpnja sv. misu u 19,00 sati služio je i propovijedao također župnik mons. Mile Čančar. Zbog jakog vjetra misa je slavljena u kapeli. U propovijedi je pozvao da se pokušamo osobno susresti s Marijom Magdalenom i s Isusom. Ona je na Isusovom grobu neutješno plakala, jer izgubila je Isusa. Našla je otvoren grob i povoje, ali ne i njegovo mrtvo tijelo koje je željela pomazati. Jesmo li mi ikada zaplakali, kad smo „izgubili Isusa“, jer smo se od njega udaljili - grijehom, nemarom, okrenuli mu leđa? Bi li nas u dubini duše pogodilo kad bismo ga izgubili? Ima li mnogo ljudi u našem gradu kojima je još stalo do Isusa? Tko još za njim tuguje i plače? Štoviše, on je predmet satire i ironije, ismijavanja i ruganja, psovki i vulgarnih izraza u javnosti i na pozornicama... Nitko ne može pronaći, otkriti Isusa, ako ga Isus nije prije potražio. Isus izgovara Marijo i samo ta jedna riječ je dosta. Njoj se otvaraju nove oči, oči duha i srca. I zato može samo od sreće izgovoriti, "Učitelju!" Tako nastaje uskrsna vjera.
Nije bilo većeg odaziva na trodnevnicu. Bila je ovo manja skupina vjernika okupljenih ispred kapele Sv. Marije Magdalene, vjernici koji su glasno molili, pjevali, slavili Boga dok su mnogi oko njih kopali, čistili grobove, razgovarali, dovikivali se, kao da se ovdje nije ništa događalo. Potrebno nam je puno vjere, ljubavi, milosti… pa i znanja da našim pokojnima vrijedi više jedna misa nego sve cvijeće svijeta. Molilo se ispred starog i novog križa na groblju za sve koji u njemu počivaju, ali i za one koji su mučeničku krv prolili uz i ispred groblja te nemaju ni groba ni križa nego su pokriveni asfaltom ceste. Oni su sigurno ispred prijestolja Svevišnjega u nebeskoj slavi.
Sve je nas na krštenju Gospodin zazvao imenom i opečatio kao svoju djecu znakom uskrsne vjere. Molimo Mariju Magdalenu da svi mi doživimo susret s Isusom poput nje, koji će nas promijeniti, osloboditi od zla i krivnje, po kojem ćemo iskusiti Božju dobrotu i ljubav oproštenja, doživjeti obraćenje i naći uskrsni mir i radost.