U Gospićko-senjskoj biskupiji otvorena Godina milosrđa
Na treću nedjelju došašća, prema želji pape Franje, otvorena su i Sveta vrata rimske katedrale Sv. Ivana Lateranskog, kao i ona u svakoj partikularnoj Crkvi posebnoga značenja ili u svetištu od osobite važnosti kako bi se što većem broju vjernika omogućilo da kroz njih prođu sa zahvalnošću i odgovornošću (usp. Misericoridae vultus, 3-4). Milosrđe kao svojstvo Božje i očitovanje njegove svemoći u ljubavi, draga je tema papi Franji kako ističe od samog početka pontifikata: "Malo milosrđa čini svijet manje hladnim i pravednijim. Trebamo dobro shvatiti milosrđe Boga, milosrdnog Oca koji ima toliko strpljenja.
Naš gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović još je u listopadu donio:
Odredbe i preporuke za Izvanrednu jubilarnu godinu milosrđa
U skladu s prijedlozima sjednice Prezbiterskog vijeća i Svećeničke skupštine donosim 10 odredaba i preporuka za Izvanrednu jubilarnu godinu milosrđa:
Otvaranje – bit će u svim dekanatskim središtima. Glavno će se održati u gospićkoj katedrali na 3. nedjelju Došašća. Svaki dekanat treba u Gospić poslati svoje predstavnike koji će ondje primiti zastavu s logom Godine milosrđa i odnijeti je u crkve dekanatskih središta (Gospić, Ogulin, Otočac, Senj, Slunj i Udbina).
U Senju će otvaranje biti na 4. nedjelju Došašća, u Slunju i Ogulinu na blagdan sv. Stjepana, u Otočcu na Svetu Obitelj, na Udbini na Staru godinu. U Gospiću i Senju otvaranje Godine bit će prema obredu otvaranja, a u Slunju, Ogulinu, Otočcu i Udbini nije potrebno prije mise imati ophod ali – ako to župnici smatraju prikladnim – svakako se preporučuje.
Na mjesto dosadašnje molitve „Čvrsto vjerujem…“ neka se kroz ovu Godinu nakon Popričesne moli zaziv: Budite milosrdni - kao što je milosrdan Otac vaš nebeski s dodatkom duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. Preporučuje se ispovjednicima da, kad je to primjereno, za pokoru vjernicima daju neko djelo milosrđa.
Prigodom korizmenih hodočašća u Crkvu hrvatskih mučenika neka se križni put i pokorničko bogoslužje obave u jednoj crkvi prije Udbine. Za svaki dekanat neka se u CHM pripremi video prezentacija.
Organizirat će se u ovoj godini dva hodočašća: višednevno u Poljsku i jednodnevno u neko svetište u Hrvatskoj.
Preporučuju se naša svetišta (Krasno i Oštarije) kao mjesta raznih susreta na biskupijskoj i dekanatskoj razini i da se u tim prigodama obavi pokorničko bogoslužje.
Glavna točka sjednice Župnog pastoralnog vijeća neka bude: Kako u župi ojačati krijepost milosrđa prema potrebnima? Župno pastoralno vijeće može koordinirati vjerničko darivanje vremena i znanja za one kojima je to potrebno (osnovati tzv. banke dobrote).
Gdje god je to moguće, neka se koristi Inicijativa 24 sata za Gospodina. To znači da crkve budu otvorene (prije svega u dekanatskim središtima) s mogućnošću za ispovijed u tih 24 sata. Preporučuje se kroz to vrijeme i pobožnost Presvetom Oltarskom sakramentu.
U svakoj župnoj crkvi odrediti jedno vrijeme u mjesecu kao priliku za sv. ispovijed. Može to biti prigoda da se obnovi pobožnost prvih petaka.
Gdje je to moguće, preporučuje se održavanje pučkih misija.
Neka nijedan značajniji susret na razini biskupije, dekanata i župe ne ostane bez dimenzije milosrđa. Vjeroučitelji su dobili dodatne preporuke u poruci za početak vjeronaučne godine.
Biskup: Mile Bogović
SVEČANO OTVORENA GODINA MILOSRĐA
U nedjelju, 13. prosinca, u Gospiću su se vjernici okupili za svečanu sv. misu u 10 sati ispred crkve Sv. Ivana Nepomuka gdje je biskup mons. Mile Bogović počeo obred otvaranja izvanredne Jubilejske svete godine, Godine milosrđa za Gospićko-senjsku biskupiju. Biskup, svećenici koncelebranti - župnik mons. Mile Čančar, ravnatelj Caritasa preč. Luka Blažević, kapucin iz Karlobaga fra Anton Kukavica i vlč. Herbert Berisha župni vikar Brušana, Trnovca, Smiljana, Bužima - u pratnji kandidata za đakonat Mišela Grgurića, bogoslova, sjemeništaraca ove biskupije i ministranata izišli su pred mnoštvo vjernika. Biskup je počeo znakom križa i pozdravom, a onda je riječima psalma (usp. Ps 103) pozvao na blagoslivljanje i na iskazivanje hvale Bogu, a puk je nakon svake kitice odgovarao: TVOJE JE MILOSRĐE VJEČNO. Nakon molitve, vlč. Luka Blažević pročitao je odlomak iz Evanđelja po Luki (Lk 15, 1-7) u kojem se kroz prispodobu o izgubljenoj i nađenoj ovci govori o radosti Božjoj zbog samo jednog obraćenog grješnika. Potom je župljanka Maja Tomaić Serdar pročitala dio iz Bule pape Franje „Lice milosrđa“ kojom je najavio Izvanredni jubilej milosrđa. Nakon toga formirana je procesija: na početku je svečano okićen križ, ministranti nose svijeće, župnik mons. Čančar nosi uzdignut evanđelistar, iza njega biskup, svećenici, bogoslovi, sjemeništarci te predstavnici župa Gospićkog dekanata i predstavnici iz pojedinih dekanata biskupije noseći barjake s logom i geslom Jubileja milosrđa. Logo jubilarne Godine na umjetnički način ocrtava evanđeoski ideal i zahtjev milosrđa. Prema zamisli autora, o. Marka Ivana Rupnika, DI logo prikazuje Krista kako na ramenima nosi izgubljenog čovjeka dovršujući tako djelo utjelovljenja sa djelom otkupljenja. Isus iznosi čovječanstvo iz tame grijeha i smrti. Geslo je Jubileja: „Milosrdni poput Oca“ (usp. Lk 6,36). Sveti Otac želi putujuću Crkvu uputiti na „put milosrđa“.
Katedralni zbor pod ravnanjem vlč. Josipa Šimatovića, župnog vikara, predvodi pjevanje prikladnih pjesama i psalama ulicama grada do vrata katedrale koja su svečano ukrašena. Biskup otvara vrata, uzima evanđelistar i drži ga podignutog, a zbor pjeva antifonu.
Nakon toga svi ulaze u katedralu. Biskup stavlja evanđelistar na oltar, skida plašt, oblači misnicu, slijedi kađenje tamjanom i blagoslov vode, molitva i škropljenje vodom na spomen krštenja i očišćenja od grijeha.
U propovijedi Biskup je rekao, između ostalog, sljedeće:
Danas smo na poseban način programirali nedjeljni susret. Nije svaki došao sam u crkvu, nego ušli smo zajednički. Išli smo zajednički ulicama našega grada i svjedočili javno da pripadamo ovoj povorci koja u svom središtu ima oltar/žrtvenik Isusa Krista i tu naviještamo njegovu smrt, slavimo njegovo uskrsnuće i putujemo prema susretu s Kristom u njegovoj slavi... Hoćemo li se u ovoj Godini milosrđa ojačati u milosrđu, da na koncu budemo milosrdniji nego što smo danas, sličniji milosrdnom Ocu? Gledali smo prostor gdje se treba odvijati naš rast: u ovom gradu, u njegovim stanovima, na njegovim ulicama i trgovima, u njegovim uredima. Može li se zbivati u nama primicanje Kristu Kralju kao što smo primjećivali da se primičemo vratima ove katedrale. Svakako da može, ali treba u tom smislu činiti napor, ne valja očekivati da će se to samo od sebe događati, da će nas voda jednostavno tamo nositi. Nije korisno ni izvikivati velike komande: Hoćemo, moramo, trebamo, krećemo, naprijed i sl.
U našem hodu prema vratima katedrale nosili smo evanđelje koje sam vam na vratima pokazao i s njime vas blagoslovio. Treba evanđeljem premostiti granicu između svijeta u kojem živimo i radimo i između svetog crkvenog prostora. To znači da put koji je pred nama trebamo prevaliti kao vjernici, neprestano osluškivati što Bog meni danas, u ovim prilikama poručuje, kakav je njegov stav. Na tom putu trebamo kao vjernici puniti naše rezervoare molitvom i sakramentima, jer bez tog pogona ne možemo kao vjernici rasti i napredovati. Trebamo se vjernički opskrbljivati za svladavanje teškoća na putu.
Kao što smo išli korak po korak, nismo preskakali i pretrčavali. Mogli smo i prije stići da smo se požurili. I tu možemo naučiti jednu životnu lekciju. U životu se ne postižu velike stvari na preskok nego polaganim rastom. Ne možemo preskočiti došašće, vrijeme posta i molitve, i odmah pripremiti božićni stol. Onda ni taj stol nema ono značenje koje treba imati; ne valja preskočiti pjesme došašća i odmah pjevati Kyrie eleison. Onda onaj božićni na ponoćki nema onu ljepotu koja je rezultat čežnje i čekanja. Češće mi pada na pamet ono 3 km daleko putovanje na zornice i ugodan osjećaj kada sam poslije ušao u osvijetljenu crkvu. Žao mi je onih koji nisu doživjeli to bogatstvo osjećaja s puta jer su blizu. Kršćanin neće doživjeti pravu radost Božića, ako nije putovao kroz došašće, neće doživjeti radost Uskrsa ako nije putovao kroz korizmene dane i u korizmenom duhu. Slično možemo reći i za brak. Ako mladić i djevojka čim osjete međusobnu blizinu preskoče sve faze pripreme i međusobnog upoznavanja i odmah se vladaju kao da su u braku, neće ni brak biti nešto što je redovnim putem nastao, neće imati ni draž niti će se osjećati prava njegova vrijednost…
Danas je Nedjelja Caritasa. Crkva treba uvijek svjedočiti i ona svjedoči milosrdnu ljubav Božju prema čovjeku u svijetu. U svakoj biskupiji postoji ustanova koja tu ima posebnu zadaću. U našoj Biskupiji na čelu Karitasa je od početka preč. Luka Blažević. Povodom njegove 25. obljetnice svećenstva i na ulazu u Godinu milosrđa, na prijedlog Stolnog kaptola senjskog, imenovao sam ga začasnim kanonikom. S Lukom požrtvovno rade Kata, Katarina i Jure, kao i mnogi drugi koji se jave ili ih oni uključe. Pozdravljam i ovim putem i sve Karitasove volontere u svim našim župama i zahvaljujem im na radu. Ova Godina je i za njih poseban izazov.
Crkva na razne načine pruža putove koji pomažu da se čovjek mijenja na dobro. Jedan od tih načina pruža nam u došašću i Božiću, drugi u korizmi i Uskrsu. U ovo vrijeme otvara nam Svetu godinu milosrđa da kroz nju porastemo u toj krijeposti. Sve su to putovi koji traže ustrajan hod i rad, bez preskakanja i žurbe. Završimo s pitanjem: hoću li ja nakon putovanja do blagdana Krista Kralja iduće godine biti milosrdniji?
Za vrijeme sv. pričesti zbor je otpjevao Himan Jubileja milosrđa –„Milosrdni kao Otac“. Stihove je napisao Eugenio Costa, hrvatski prepjevao biskup Ivan Šaško, a uglazbio Paul Inwood.
Prije svečanog blagoslova vjernicima su priopćeni datumi otvaranja Vrata milosrđa u crkvama i svetištima ostalih dekanatskih središta. Zatim je Biskup pozvao na molitvu Majci milosrđa, a zbor je otpjevao SALVE REGINA.
Sveti Otac za ovu godinu daje posebne oproste i izvanredne milosti, iskoristimo ih. Dopustimo da nas u ovome Jubileju Bog iznenadi. On se nikada ne umara širom otvarati vrata svoga srca i ponavljati nam da nas voli i da želi dijeliti s nama svoj život.
Biskup je već u propovijedi naglasio da danas slavimo i Nedjelju Caritasa koja je izraz milosrđa Crkve. Na kraju je obradovao novčanom pomoći 10 siromašnih obitelji, jer kroz Caritas vjeru koju ispovijedamo stavljamo u djela.