Odgoj za slobodu u znaku križa
1. Odgoj
Znanost danas općenito prihvaća da se sve razvija po nekom planu. Očito da je u jednoj jabučnoj koštici sadržan cijeli projekt velikog stabla i svake jabuke; u svakom zrnu pšenice je projekt klasa i brojnog pšeničnog zrnja. Tako se može reći za sve što raste. Danas znanstvenici traže tzv. Božju česticu, onaj projekt, „zrno“ koje je posijano na početku i iz kojeg se razvilo sve što postoji.
Mi kršćani smatramo da je i čovjek nastao prema najuzvišenijem projektu. Ono što je zadano u „projektu čovjek“ jest da je on slika Božja, da je stvoren kao muško i žensko, da svoj cilj postiže po Isusu Kristu. To su te zadanosti, projekt po kojem se treba čovjek razvijati, po kome treba čovjeku pomagati u rastu – odgajati ga. Čovjek ne može u svakom času uzeti kormilo u svoje ruke i bez štete za sebe ići ne računajući da postoji išta zadano, nešto prethodno što je nužno uvažavati. Stvoren na sliku Božju, znači da je bitno za čovjeka uspostaviti ispravne odnose (relacije) prema Bogu i braći ljudima, kako kaže najveća zapovijed: „Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe!“ Ta zapovijed vrijedi i onda kada te bližnji ne ljubi, pače kada te mrzi, kako je to Krist pokazao. Kada se ta zapovijed ispunjava, onda će čovjek ispravno koristiti svoje znanje i imanje, svoju moć i ugled.
2. Sloboda
Tim putem stekli su kršćani slobodu u Rimskom carstvu 313. godine. Unutarnju slobodu imali su oni i prije. Za nju oslobodio ih je i osposobio Isus Krist. On je i u časovima kad je bio okružen mržnjom, kada je izgledalo da ga je i Otac napustio, ostao vjeran poslanju da uvijek ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe.
S tog puta nije ga skrenula ni tjelesna patnja, ni napuštanje apostola, ni odbacivanje njegova naroda, ni osuda predstavnika svjetovne vlasti. U punoj svijesti on je prihvatio sve to iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Da je sve to podnio zato jer je to morao učiniti, da patnju i smrt nije u punoj svijesti prihvatio, ne bi bio ni Spasitelj ni Otkupitelj. Ljudski čin vrijedi samo ako je slobodan i koliko je slobodan.
Povezanost s Kristom, opredijeljenost za njega, znači biti obuhvaćen spasenjem. To zorno pokazuje slučaj dvaju optuženika raspetih zajedno s njime. Obadva su podnosili jednake muke. Jedan je proklinjao one koji su ga osudili i muke koje je podnosio, a drugi se oslonio na Isusa i prepoznao u njemu svoga Spasitelja. Zato je i u njemu pobijedio život, da bude s Kristom. Shvatio je da i on može biti pobjednik.
3. Križ
To znači „pobjeda u znaku križa“. Ne bilo kakvog križa, nego onoga na kojem je „raspeta ljubav“, bez ikakva traga mržnje. Kršćani prvih stoljeća nosili su svoj križ progonstva, prezir moćnih i silnih, a da nisu koristili „sve raspoložive zakone i snage“ da se izbore za bolju poziciju. U svakoj prilici najvažnije je bilo sačuvati onaj odnos prema Bogu i ljudima kakav je imao Isus. To znači i neprijatelje ljubiti, činiti dobro onima koji te progone.
Križ Kristov je svijetlo na tom kršćanskom putu. Nije teško ljubavlju odgovoriti kada si ljubavlju okružen. Taj odnos (relaciju) prema drugome, to potpuno predanje „donio“ je Isus među ljude iz Presvetog Trojstva. On je tom odnosu bio vjeran u svim iskušenjima koje je imao kao čovjek, a najjače se to iskušenje očitovalo na križu. Time je upravo na križu izvojevao za čovjeka božansku pobjedu, da čovjek nasljedujući Isusa Krista i sam može postati dionik onog života koji je u Presvetom Trojstvu.
-----xxx-----
Ovo je skraćeni oblik opširnije poslanice koja treba biti duhovni vodič za pastoralnu godinu: Odgoj z znaku križa. Prvi dio dobro će biti razrađivati na raznim susretima i slavljima u vrijeme Došašća, treći dio u vrijeme korizme, a pitanje slobode može se u raznim prigodama u vrijeme „kroz godinu“.
Molim se Bogu da geslo naše pastoralne godine ne bude jedna rečenica koja će nam biti često samo na ustima, nego da bude poruka koja će se utjeloviti u naše odnose s Bogom i ljudima. To svim vjernicima želi
vaš biskup
U Gospiću, na spomendan sv. Cecilije 2013. godine.