Biskup Križić na Bogojavljenje predvodio svetu misu u gospićkoj Katedrali
U srijedu, 6. siječnja 2021. na svetkovinu Bogojavljenja, središnju sv. misu u gospićkoj katedrali predvodio je u 10 sati gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a koncelebrirali su kancelar i tajnik Mišel Grgurić i župnik i rektor katedrale Mario Vazgeč. Posluživao je sjemeništarac Marko Butković i ministranti. Pjevao je katedralni zbor.
Biskup Križić održao je sljedeću propovijed:
„Sama riječ „Bogojavljenje“ govori o sadržaju ovog blagdana na koji slavimo dan kad se Bog objavio svim narodima i time dao do znanja da on nije Bog samo židovskog naroda. Bog je tako pokazao želju da ga upoznaju i časte svi narodi na zemlji. Trojica mudraca s Istoka, vjerojatno neki astrolozi, ili „znanstvenici“ onoga vremena, nisu pripadali židovskom narodu i nisu častili pravog Boga, nego neke druge bogove svog naroda, jer je svaki narod imao nekog svoga boga, odnosno svoje bogove koji nisu bili bogovi drugih naroda. Bog po ovim mudracima želi da ga svi narodi upoznaju i spoznaju kako je On jedini Bog te je, stoga, besmisleno stavljati sigurnost u neke druge bogove bez obzira kako se zvali. Mi ne znamo kako je Bog tim ljudima otkrio istinu o sebi te u njihovim srcima zapalio želju da ga traže i susretnu se s njime. O ovom novorođenom kralju oni znaju da dolazi na svijet posebnim Božjim posredovanjem i da ne može biti dijete nekog običnog kralja jer bi samim zakonom o nasljedstvu sutra sjeo na neko prijestolje. Jasno im je da se ovdje radi o posebnom djelovanju Neba. Samo im je Božja milost mogla dati snagu i pokrenuti ih na tako opasan i neizvjestan put.. Apostol Pavao veli da je Bog onaj koji u nama proizvodi i „htijenje i djelovanje“ (Fil 2,13). Bog to čini u srcu svakog čovjeka, ali se ništa ne događa bez naše suradnje. Bog nikome ništa ne nameće. Svatko je slobodan prihvatiti Boga ili ne prihvatiti, vjerovati ili ne vjerovati.
Istina, Bog sve čini da nekoga vrati s krivog puta, potiče i dira savjest, daje i određene znakove, ali ne prisiljava, ne želi nikome oduzeti dar slobode koji mu je dao. I u evanđeoskom odlomku koji smo čuli, imamo vrlo jasan primjer. Bog želi da i kralj Herod prihvati Mesiju koji dolazi i koga narod očekuje. I Herod je član židovskog naroda i vjernik je. On dobro zna da treba doći Mesija kojeg su navješćivali svi proroci i narodi ga iščekuju stoljećima. Bog je, rekao bih, ugasio zvijezdu koja je vodila mudrace, samo zato da bi se oni putem morali informirati gdje se rodio novorođeni kralj. Bog želi da čovjek čovjeku pomaže doći do njega. Mudraci su uvjereni kako u Jeruzalemu o tom događaju svi znaju te će lako dobiti potrebne informacije, ali iznenadili su se da o tome nitko ništa ne zna. Da su pošli drugim putem preko betlehemskih polja, informacije bi sigurno dobili od pastira. Oni, međutim idu direktno pitati kralja, sigurni da će tu dobiti sve potrebne informacije, a nisu svjesni da zapravo, oni donose kralju tu vijest. Pored toga, uopće ne slute da bi to moglo izazvati neku nelagodu, a još manje izazvati strah i bijes kralja i njegovih suradnika.
Herod je veoma dobro razumio mudrace. Shvatio je da traže Mesiju kojega narod iščekuje te saziva glavare svećeničke i pismoznance, budući da bolje od njega poznaju Sveto pismo i proročke navještaje, te ih pita gdje se, prema Pismima, Krist treba roditi. Oni mu, bez poteškoća, odgovaraju da je to Betlehem, jer proroci su tako navijestili. Evanđeoski odlomak svjedoči da vijest o dolasku Mesije Heroda nije nimalo razveselila, dapače uznemirila je ne samo njega nego i cijeli Jeruzalem. Herod i velikaši, koliko god znaju da treba doći Mesija koga stoljećima svi iščekuju i mole da što prije dođe, sada kad se rodio, uplašeni su jer dolazak Mesije doživljavaju kao veliku prijetnju za svoje pozicije. Draža im je njihova vlast, iako su kao narod pod rimskom okupacijom, negoli dolazak Spasitelja koga očekuju kao osloboditelja. Sada im se čini bolje da narod ostane pod okupacijom, nego da dođu u pitanje njihovi položaji. Ta se stvarnost, nažalost, nije promijenila sve do danas. Mnogi su i danas za svoje položaje spremni žrtvovati i Boga i vjeru i narod i sve. Dakle, Herodu i drugim moćnicima Mesija ne treba. Oni kuju plan, da Mesiju, ako je, uistinu došao, na vrijeme uklone, ubiju. Herod lukavo pita mudrace podatke kada se ta zvijezda koja ih je vodila pojavila, a potom ih otpravlja, naizgled, s uglađenom molbom da se, kada nađu dijete vrate i obavijeste ga gdje se ono nalazi pa će i on poći i pokloniti se tom novorođenom kralju.
Svojstveno je mnogim moćnicima služiti se lažima i na lažima čuvati svoju moć i graditi svoju karijeru. Ali se varaju. Što se na laži gradi, to se brzo uruši. Biblija, s velikom antipatijom govori o toj čovjekovoj mani. Među ostalim, izriče: „Tko govori laži, propada“ (Izr 19,9). Na drugom mjestu: „bolje biti siromah nego lažljivac“ (Izr 19,22). I zato daje savjet svima: „Kloni se svake laži jer od nje dobra nikakva“ (Sir 7,13).
Opaki i nemoralni ljudi uvjere se lako da svojim lažima i lukavstvima mogu druge nasamariti, a i samoga Boga „preveslati“. I tu se varaju. Bog dobro poznaje namisli ljudske (Ps 94,11), razbija nakane grješnika i mrsi njihove namjere (Ps 33,10). Biblija izričito veli: „Bog ispituje ljudska srca i zna sve misli i namjere“ (1Ljet 28,9).
Mudraci su sigurno primijetili Herodovu uznemirenost i neiskrenost pa su ga izigrali. Ne vraćaju se k njemu s informacijama o Djetetu, nego idu u svoju zemlju drugim putem. Ali Herod svoje ubojite nakane nije promijenio. Odlučio je pobiti svu djecu u Betlehemu do dvije godine s uvjerenjem da će među tim nevinim žrtvama biti i taj budući kralj koji mu je konkurencija. I opet se prevario. Čovjek može činiti zlo i zločine, ali ne može pomrsiti Božji plan spasenja.
U susretu s djetetom Isusom mudraci su zaboravili svu patnju puta i žrtvu traženja. Oni odmah padaju „nice“ i klanjaju se Djetetu. Vidjeli su u njemu božansku stvarnost. Kako su to prepoznali, ne znamo. Tu je Božja milost na djelu. Vidi se jasno da je Bog nagradio njihovu žrtvu i želju da se susretnu s Isusom. Mudraci potom, daruju Isusa svojim dragocjenostima: zlatom, tamjanom i smirnom. Odriču se vrijednosti za kojima većina čezne. Ovi ljudi su u susretu s Isusom otkrili novu sreću: unutarnju puninu života i radosti. To je vrijednost koja se ne može ničim kupiti. Bez ovih vrijednosti zlato ničemu ne služi. Zvijezda koja ih je dovela do Isusa više im nije potrebna. Svijetlo jače od zvijezde oni sada nose u sebi i vraćaju se u svoju zemlju drugim putem.
Nakon susreta s Isusom čovjek spontano bira novi životni put. Život počinje gledati drukčije. I ljestvica vrjednota se mijenja. Prijašnji ciljevi u koje su se ulagali veliki napori, sada su promijenjeni. Vrijednosti za koje se prije izgaralo, ne zaslužuju više trošenje snage i živaca. Osoba otkriva što je to u životu važno i za što se isplati žrtvovati. Događa se istinska preobrazba života.
Radost koja je ušla u život, kako pastira tako i ovih mudraca, više im nitko neće moći oduzeti. Promjena se nije dogodila toliko izvana koliko iznutra. Pastiri su nastavili živjeti kao siromašni pastiri, mudraci su se vratili u svoju zemlju i nastavili raditi ono što su radili prije, ali s drukčijim srcem, s preobraženom nutrinom.
Molimo, braćo i sestre, da i naši susreti s Novorođenim Kraljem, tijekom ovog božićnog vremena, barem malo preobraze našu nutrinu, naše srce, da nas ispune onom radošću koju su doživjeli pastiri i mudraci, da bismo mogli i sami bar malo promijeniti smjer našeg životnog puta, promijeniti ga tamo gdje osjećamo da ne funkcionira dobro i tako svoj život učiniti boljim, plemenitijim i svetijim. Amen.“
s. Robertina Medven
