Biskup Zdenko Križić krstio peto dijete obitelji Capan u župi Oštarije
Na 2. nedjelju Došašća, 8. prosinca 2019. u svetištu Gospe od Čudesa, Oštarije, sv. misu u 10 sati predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Antunom Luketićem. Župnik je na početku pozdravio biskupa koji će tijekom euharistijskog slavlja krstiti kćerkicu obitelji Ivice i Tanje Capan koji već imaju četiri sina, pozdravio je kumove, rodbinu i okupljene vjernike.
Biskup se u propovijedi osvrnuo na današnje Evanđelje koje nam predstavlja lik Ivana Krstitelja, Isusovog preteče koji vjerojatno nije privlačan čovjeku našeg vremena, napose mladima, jer nije ni po čemu moderan. To što je čudno odjeven možda, danas ne predstavlja problem, jer čudno odjevenih susrećemo svuda. Međutim, čudna je njegova ishrana: skakavci i divlji med, a najčudnije je da je pustinju izabrao kao svoj životni ambijent. Štoviše, izabrao je pustinju, gdje nema nikoga, da bi tamo propovijedao. Nama bi bilo normalnije da je za propovijedanje izabrao neki gradski trg gdje ima puno ljudi, ali Ivan neočekivano, da bi došao do slušatelja bira pustinju. On to čini svjesno, jer zna da se u gradskoj vrevi, buci i užurbanosti ne može dobro čuti prava riječ, Božja riječ. Ta riječ odzvanja u samoći, u šutnji. Zato čovjek ima potrebu nekog oblika pustinje da bi mogao čuti glas svoje nutrine. Samo u šutnji i samoći, u miru i tišini, čovjek se može susresti sa samim sobom, sa svojim životom, pa i s drugima, a napose s Bogom. I ljudi, saznavši da je u pustinji čovjek Božji, masovno hrle tamo čuti njegovu riječ i poruku.
Ivan se obraća narodu i poziva ga na obraćenje, na promjenu života da bi mogli prepoznati Božji pohod. Obratiti se, znači dati životu malo drukčiji smjer, promijeniti neka ponašanja, neke životne navike koje nisu dobre.
Osoba da bi promijenila svoj život mora najprije spoznati svoje mane, svoje nastranosti. To nije lako. Kada se osoba navikne činiti neko zlo, onda s vremenom to zlo njoj postaje normalno. Na početku može osjećati neku nelagodu, možda i sram, a onda s vremenom, te nelagode i srama više nema. Osoba počne i razmišljati u skladu sa svojom životnom praksom. Naše životno ponašanje utječe na naš razum: rasvjetljuje ga ili potamnjuje. Zbog ovoga se nije lako niti obratiti. Osoba koja čini zlo može se toliko naviknuti na to da joj izgleda čudno ako je tko upozori na njezino ponašanje. S osobom koja ju je upozorila lako upadne u svađu, u sukob, ili s njom prekine sve odnose optužujući je da ima nešto protiv nje. Zbog toga se mnogi boje takvima išta reći s obzirom na njihov život da se ne zamjere, da ne steknu neprijatelje. Zlo ima snagu oslijepiti oči i zasjeniti um osobe koja onda i život vidi na poremećen način. Zato, ako hoćemo pomoći nekoj osobi da se izvuče iz zla, potrebno je to činiti s puno ljubavi, pozornosti, delikatnosti.
Krstitelj priprema put Isusu i to čini s velikom poniznošću. On osobe ne želi privući k sebi, nego Isusu. Slušateljima se predstavlja kao malen i neznatan, a Isusa navješćuje kao neizmjerni Božji dar te govori da Isusu nije dostojan odriješiti obuću na nogama. Poniznost čini čovjeka velikim i autentičnim da osjeća potrebu drugih ljudi i potrebu Boga. Osjeća potrebu mijenjati se i postati bolji.
Oholi takvu potrebu ne osjećaju. Oni su uvjereni da su na ispravnom putu i ne trebaju obraćenja. Po njima obraćati se trebaju drugi. Tako se ponašaju farizeji i saduceji, ljudi koji su u tom vremenu imali moć i vlast, s mnogim privilegijama. Oni dolaze k Ivanu da ih krsti, samo radi dojma pred drugima, ali nemaju nikakvu nakanu promijeniti život. Ivan je prema ovakvima vrlo oštar, jer oni svojim ponašanjem ismijavaju Boga, uvjereni da Bog ne vidi njihovu nutrinu; nisu svjesni da ih vidi, ne samo Bog, nego i ljudi. Ivan im zato upućuje upozorenje: 'Donesite plodove dostojne obraćenja' (Mt 3,8). To drugim riječima znači: 'Promijenite život i krštenje će onda imati smisla.'
Biskup je ponovno oslovio prisutne te rekao: „Draga braćo i sestre! Ima puno takvih i danas među kršćanima. Puno onih koji su kršteni, ali su se udaljili od Boga. U crkvu ne zalaze, sakramente ne prakticiraju, a i molitvu su davno napustili. Oni će doduše, reći da su kršćani, da su vjernici, ali evanđelje ne žive, Bog im je postao idol.
Koliko je onih koji su djecu krstili, ali im nisu pomogli da upoznaju i zavole Boga. Imaju krštenje, a nerijetko i druge sakramente, ali napustili su Boga.
Pod ovom misom krstit ćemo jedno dijete koje će po krsnoj milosti postati dijete Božje. Dijete se krsti u Kristu, Sinu Božjem te po krštenju postaje Isusov brat-sestra, a to znači dijete Božje. Sveti Ivan u svom Proslovu piše: 'Svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja' (Iv 1,12).
Kako je važno njegovati u duši ovu krsnu milost i nikada ne izgubiti ovaj dar Božjeg posinjenja. Velika je tu odgovornost roditelja, a i cijele vjerničke zajednice.
Roditelji svome djetetu ne prenose samo fizički život, nego mu prenose i dio svoje duše, prenose mu svoju vjeru, odnosno, Boga u koga vjeruju. Roditelji tako nastavljaju živjeti u svojoj djeci i nakon smrti.“ Biskup je potom, naglasio:
„Ako dijete u obitelji ne primi dar vjere, možda ga neće primiti nigdje i nikada. Zato Bog još u Starom zavjetu napominje roditeljima da govore svojoj djeci o Bogu i o onome što je on učinio za narod, za obitelj: 'Govori im o tome kada sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kada liježeš i ustaješ.' (Pnz 6,7).
Isus posebno želi dječju blizinu. Kada učenici brane djeci pristup Isusu da mu ne smetaju, evanđelist piše da se Isus razljuti i veli: 'Pustite dječicu k meni; nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje.' (Mk 10,14). Evanđelist dalje govori kako je Isus želio dječju blizinu te ih je uzimao u naručje i blagoslivljao (10,16).“
Potom je propovjednik posebno pozvao roditelje te ih upitao:
„Zar ovo nije poruka i vama roditelji da i sami blagoslivljate svoju djecu? Kako je lijepo kada roditelji nauče dječicu moliti te zajedno s njima mole kratku molitvicu prije spavanja! Ako su djeca još mala i ne znaju molitvice, lijepo ih je prije spavanja prekrižiti. Dovedite ih i u crkvu Isusu, pa ako su malo i nemirna, ništa za to. Prekrižite ih u crkvi blagoslovljenom vodom i učite ih pokleknuti pred Presvetim. Uskoro će i Božić: dovedite djecu k jaslicama i objasnite im na dječji način o to otajstvo. Sve to ostaje urezano u srce i dušu djece i to neće zaboraviti ni kada odrastu. A vas će Bog za to nagraditi.“ Biskup je na kraju naglasio:
„Svi ćemo mi danas posebno moliti za ovo dijete da ga Božji blagoslov prati na njegovom životnom putu, da bude sretno. Molit ćemo i za roditelje i kumove ovog djeteta da mu budu živi primjer vjere te svih kršćanskih i općeljudskih vrijednosti. A molit ćemo također za svu djecu ove župne zajednice da rastu kao djeca svijetla, da ih Isusovo svijetlo kroz život trajno usmjeruje i vodi. Amen.“
Biskup je na kraju mise podijelio darove ministrantima i manjoj dječici. U župnom stanu susreo se s roditeljima novokrštene male Maje koju je stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije u svetištu Gospi posvećenom. Pozdravio je kumove i rodbinu obitelji Capan te je supružnicima uručio novčani prilog u ime biskupije
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
