Cvjetnica u Senjskoj katedrali Uznesenja BDM
Isus se za nas žrtvovao i predao bez buke kao janje za klanje. Spominjući prispodobu iz Evanđelja o pšeničnom zrnu koje umirući donosi obilan rod, jer da nema tog umiranja nestalo bi i zrnja, time je pojasnio prirodni tijek ljudskog života, rađanje, rast i umiranje, uz pitanje da li je umiranje kraj življenja ili samo kraj jednog načina življenja, a što je presudno za pojedinca i čovječanstvo. Isus nije teoretski odgovorio na ovo pitanje nego je jasno to pokazao na svom tijelu, pokazujući se nakon smrti, tko ispravno shvati ovozemaljski život, shvatit će i vrijednost umiranja.U nastavku osvrnuo se na značaj Cvjetnice koja nas uvodi u Veliki tjedan prije Uskrsa u kojem se spominjemo najvećih događaja koji su se odigrali za čovjeka od početka svijeta, naglasio je većih neće biti sve do njegova kraja, u tom tjednu na poseban način se navješta Kristova smrt, koja nije stigla prirodnim tijekom života, uspoređujući tu smrt sa smrvljenim zrnom, kazao je ljudska zloča brusi svoje zube ubijajući pravednike, slično je i sa močnicima današnjeg svijeta. Isusovo zrno je smrvljeno, nije stavljeno u brazdu, nad njim je vršeno nasilje, ta usporedba sa smrvljenim zrnom uvodi na u ono što je Krist učinio (od smrvljenog zrnja dobiva se brašno i mjesi kruh), tim kruhom Isus je zorno pokazao svoju ulogu u spasenju kada je uzeo kruh i rekao „Ovo je tijelo moje“, onaj tko jede njegovo tijelo ima život u sebi. Ovaj primjer sa smrvljenim zrnom povezao je i sa sv. Ignacijom Antiohijskim, koji je za sebe govorio da je zrno koje će biti smrvljeno, i tako je prorekao svoju mučeničku smrt, želeći da bude zrno koje će biti hrana drugima na korist. Nastavio je, Krist je svim svojim bićem bio za narod bez obzira da li ga je slušao, i sa njime se slagao, prijetio, pljeskao mu i sl. On je jednostavno svakog čovjeka volio, želio mu dobro i bio mu spreman pomoći, kao i cijelom narodu, žao mu je bilo kada mu se dogodilo kakva nevolja ili šteta, zato je i rekao „Žao mi je naroda“ taj i takav narod Isus je volio i danas ga voli i želi mu biti hrana, to je hrana oko koje se okupljamo oko Kristovog stola, s tim mislima ulazimo u Veliki tjedan.
Na kraju misnog slavlja župnik Pavlić zahvalio je ocu Biskupu na predvođenju misnog slavlja, također i Katedralnom zboru, te pozvao vjernike na molitvu križnog puta do Kalvarije poslije večernje svete mise, iako je bilo burno i hladno brojni vjernici su predvođeni župnikom dr. Richardom Pavlićem i župnim kapelanom Šimom Božićem molili križni put od Velikih vrata do Kalvarije.
Blaženka Ljubović, prof.