Lički Osik: mons. Marijan Ožura proslavio dijamantni jubilej svećeništva

U župnoj crkvi u Ličkom Osiku u subotu 15. travnja mons. Marijan Ožura proslavio je dijamantni jubilej svećeništva, 60 godina svećeničke službe.

Okružen velikim brojem svojih kolega svećenika mons. Ožura zahvalio je Bogu za 60 godina služenja narodu. Nakon mise oko 120 uzvanika bilo je na ručku. Zdravice su, među ostalima, uputili gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, ministar Tomo Medved, načelnica općine Cetingrad Marina Kalić.

O životu i radu mons. Ožure govorio je mons Mile Pecić.

Mons. Marijan Ožura rođen je 28. studenog 1937. u Gorskom Kotaru, u dolini rijeke Kupe u mjestu Hrvatsko, župa Turke, na slovenskoj granici. Osnovnu školu završava 1950. u Osilnici, nižu gimnaziju u Fari. Godine 1953. odlučuje se za svećenički poziv. Bila je to hrabrost jer je crkva progonjena, mnogi svećenici ubijeni a živući pod stalnom prismotrom tajne službe, u školama je ateizam službeni svjetonazor.  U takvim prilikama odlučiti se za svećenički poziv bilo je više nego hrabrost. Upisuje sjemenišnu gimnaziju u Rijeci. Ali komunističke vlasti počinju progon Crkve, zatvaraju sjemeništa. Tako su i riječko sjemenište i bogoslovija zatvoreni, neki svećenici osuđeni na robiju kao Vlado Pezelj…. Zahvaljujući mons. Boži Milanoviću, istarskom svećeniku, koji se zauzeo za pripajanje Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji pred međunarodnom komisijom, imao je zasluge pred komunističkim vlastima. Tako je njegovim zalaganjem  otvoreno sjemenište  u Pazinu. Mons. Marijan prelazi u Pazin i tu završava sjemenišnu gimnaziju. Nastavlja dalje studij bogoslovije u Pazinu do1963. Zaređen je za svećenika u Senju 31. ožujka 1963. Mladu misu slavio je 14. travnja 1963. u svetištu Majke Božje na Trsatu u Rijeci.

Iste godine biskup mu povjerava župu Cetingrad, veliku župu na granici BiH. Uza sve druge obveze i pastoralni rad obnavljao je crkvu. A radi se o najvećoj crkvi ne samo u dekanatu nego u ovom dijelu Hrvatske. U agresiji na Hrvatsku 4. studenog 1991. agresori zapaljivim granatama pogađaju crkvu i crkva je u plamenu. Pred opasnošću je odvozio u Veliku Kladušu dio crkvenog inventara: kipove, križni put, matične knjige. Agresor je župu Cetingrad posve okupirao do 16. studenog 1991. Mons. Ožura se povlači u Veliku Kladušu u BiH gdje ostaje do 1994.

Dana 20. kolovoza 1994. krenuo je veliki konvoj muslimana i Hrvata prema Karlovcu pod zaštitom UNPROFOR-a. Zbog međumuslimanskog sukoba nije bio moguć ostanak u Kladuši pa je mons. Ožura krenuo u konvoju prema Karlovcu. U Vojniću su ga prepoznali i izveli iz konvoja. Dočekan je udarcima i psovkama. Odveli su ga u zatvor gdje je proveo 20 dana. Nastavio je život u Karlovcu, okupljao svoje vjernike u crkvi Presvetoga Trojstva sve pod prijetnjom granata. Došao je slavni povratak 6. kolovoza 1995. Crkva u Cetingradu nakon što je spaljena preostale zidove agresori su digli u zrak. Počela je velika obnova. Izgrađena je nova crkva istih dimenzija, novi župni stan, dvorana…  Mons. Ožura održao je misije kao duhovnu obnovu.

Dočekao je zlatnu misu, 50 godina svećeništva, koju je proslavio u Cetingradu  29. lipnja 2013. Godine 2017.  je umirovljen, ali je ostao u župi i pomagao. Godine 2022. smješten je u Svećenički dom u Gospiću.

tekst preuzet: IKA

fotografije: Lucija Starčević

Galerija fotografija