O spolnom odgoju u Gospiću
Predavač je na početku rekao kako odgoj zadire u vrijednosne kategorije te ne može biti prepušten bilo kome s bilo kakvim svjetonazorom. Još je Platon rekao „Tko ima vlast nad odgojem ima vlast u državi.“
Kada se radi o novom Zdravstvenom odgoju koji se uvodi u škole potrebno je istaknuti kako potezi Ministarstva obrazovanja nisu bili u skladu sa standardima struke. Program je izrađen 29. rujna 2012., dakle, oko mjesec dana kasnije nego što je uveden. Prva tri modula zdravstvenog odgoja su prihvatljiva, ali četvrti koji govori o spolnom odgoju, definitivno je neprihvatljiv svakom vjerniku, ali i ljudima koji nisu vjernici a poštuju naravne zakonitosti. Dio koji govori o spolnosti, omogućuje da pod izlikom brige za zdravlje djece u škole uđe homoseksualna propaganda. Nameće se ideologija koja negira i ignorira općeljudske vrednote vezane uz spolnost, i koja je suprotna vrijednosnom sustavu većine roditelja. Dakle, uskraćuje se roditeljima ustavno pravo da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece. Odnos prema nastavnicima također je nekorektan,prije svega što će samo neki nastavnici biti educirani za taj program i to samo jedan sat. Ne postoji udžbenik ili priručnik koji bi bili vezani uz program zdravstvenog odgoja. Poseban je problem s uvođenjem tzv. rodne (gender) ideologije, koja negira mušku ili žensku datost, već nudi da čovjek sam mora odabrati što je on (muško ili žensko) bez obzira na spol. Sva znanstvena dostignuća se niječu, koja nisu u skladu s Gender ideologijom. Ako biologija tvrdi i dokazuje da se muško i žensko biološki razlikuju po spolu, to je za Gender ideologiju posljedica rodnih stereotipa i tradicije. Tako da do sada postignute znanstvene postavke dolaze u pitanje, jer oni koji će predavati ovakav Zdravstveni odgoj, morat će se opredijeliti za nametnutu ideologiju a ne za znanstvena dostignuća.
Kao kršćani, i ne samo kršćani, nego kao ljudi s naravnom datošću da razlikujemo dobra od zla, ne smijemo se prepustiti inertnosti i pasivnosti, kao da ne možemo ništa promijeniti. Neki profesori razmišljaju na način da ne će morati tako predavati, premda to program predviđa. Trebaju znati da će iz Ministarstva slati ljudi koji će provjeravati da li se u školama predaje takvo što ili ne. Dakle, može doći do toga da profesor mora predavati ono s čim se sam po svojoj savjesti ne slaže. Svatko je dužan po svojoj savjesti zauzeti se za istinu, posebno kada je riječ o odgoju koji zadire u moralna pitanja.
Na koncu zbor mladih Angelus izveo jedan skeč koji govori o pogubnom putu grijeha koji svijet stalno nudi, a naglasak je bio na pobjedi koju čovjeku donosi moralan život. Sve je završilo riječima bl. Ivana Pavla II.: „Ne može se ljubiti na probu...“ Na kraju su slijedila mnoga pitanja vezana uz temu, na što je predavač davao vrlo meritorne odgovore i smjernice.