Prvi dan trodnevnice uoči Dana hrvatskih mučenika na Udbini
Propovjednik je u svojoj homiliji progovorio o značaju darivanja, svjedočenja i žrtvovanja, nas kao Isusovih učenika. Svjedočiti se može jedino ako smo zaista bili svjedoci nečega ili nekoga. Svakom našom riječju, djelom čak i šutnjom svjedočimo za ili protiv ljubavi. Svakom našom riječju, djelom čak i šutnjom otvaramo ili zatvaramo put Istini – koja nam se otkriva u otajstvu ljubavi. Srijeda je po tradiciji dan judine izdaje - on Ga je izdao a mi budimo svjedoci - oni koji ostaju do kraja vjerni.Darivati se može jedino ako se ima što darovati. kršćanin je pozvan darivati ono što je primio. Darivati ljubav kojom je ljubljen, milost kojom je zamilovan, blizinu koja mu je blizu – darivati Boga kojim je ispunjeno njegovo biće, njegov život. Vrijeme u kojem živimo obasipa nas stalno nekakvim darivanjima: kupi dva dobiješ tri, nauči jezik bez muke, smršavi u 15 dana i tome slično... Kršćanin je pozvan darivati drugačije i drugo. Darivati ne lagane i površne stvari već novu stvarnost koja od nas traži žrtvu, radikalno okretanje Bogu. Darivati, dakle, za kršćanina znači ne zadržati zatvorenom u svetištu vlastitog srca primljenu ljubav nego dogorjeti ljubeći Boga prisutnog u krhkosti čovjekova bića.
Žrtvovati se može samo ako u srcu nismo tjeskobno zabrinuti za same sebe. Tjeskobni nismo samo onda kad s pouzdanjem u Očevu ljubav i njegovu zaštitu kročimo makar i umornim korakom po vrućem asfaltu naše kršćanske svakodnevnice. Od nas se danas ovdje ne traži da se žrtvujemo u smislu da doslovno umremo. U našoj prošlosti bilo je i takvih hrabrih svjedoka ljubavi koja se žrtvuje do kraja. Tome svjedoči i ova crkva na Udbini posvećena na čast Hrvatskih mučenika koji su svoje živote žrtvovali za Krista i domovinu. Danas je kršćanin pozvan žrtvovati se i umirati svaki dan za one i zajedno sa onima koji makar živi umiru - pritisnuti bolešću, strahom, tjeskobom, zarobljeni drogom, kockom. Ne može se žrtvovati za druge ako se misli samo na sebe. Ako kršćanin strahuje nad svojim vlastitim životom neće imati hrabrosti boriti se za živote onih koje mu Očeva ljubav daruje u baštinu. Vjerujmo u Ljubav, vjerujmo u zajedništvo koje gradimo otkrivajući jedni drugima Istinu koju nam On pomaže vidjeti u vlastitom srcu. On nam obećava da ćemo vidjeti i anđele... Siguran sam da ne misli na krilata ljepuškasta stvorenja sa svetih sličica. Ljubav nam pomaže vidjeti očima srca i prepoznati anđele u braći i sestrama s kojima dijelimo iskustvo naše vjere, naše svakodnevice, zaključio je propovjednik don Božo Barišić.