Spomen obilježje braniteljima Otočca
U prigodnoj molitvi mons.mr. Tomislav Šporčić je izrekao: Braćo sestre, da bismo našim braniteljima i svima koji su dali svoje živote za domovinu Hrvatsku, da bismo im iskazali primjerenu i dostoju počast za njihov život i smrt podignut je ovaj spomenik. Stojimo ovdje pokraj njega, želimo da nas trajnopodsjeća na dobra djela i žrtve tolikih članova našega naroda. Upravljamo svoje oči i misli na križ Isusa Krista i /Koji je po umjetničkoj zamisli ovdje lijepougrađen/ I vjerom koja traga (U kojoj su i naši branitelji i naši preci živjeli i umirali) govorimo: Ovo nije svršetak. Naš Bog je Bog živih. Zemaljski tijek života naših branitelja je završio, ali ostaju nam njihova djela, njihova žrtva i ljubav,ostajunam tolika imena. Svih njih se spominjemo s prijateljskim, rodbinskim i narodnim poštovanjem i molimo: Gospodine, Bože, sjeti se njihovih imena što su ih od ljudi primili, po kojima ih prepoznajemo i nakon njihove smrti, imena što si ih Ti upisao u dlan svoje ruke. A u znak naše nade da će Bog našim braniteljima i svima nama dati novi i besmrtni život, i za svjedočanstvo naše vjere u usksrsnuće blagoslivljam ovaj spomenik.
Spomenik je izgrađen na inicijativu grada Otočca u suradnji s braniteljskim udrugama grada Otočca čiji su predstavnici donijeli konačnu odluku o vizualnom rješenju spomenika. Autor Spomenika hrvatskim braniteljima Domovinskog rata u Otočcu je akademski kipar Mario Varšić, a nosioc projekta je arhitektonska kuća ARBI d.o.o. iz Zagreba. Vrijednost izgrađenog spomen – područja je 2.300.000,00 kn.
Spomen-područje osmišljeno je dvojako: kao prostor za boravak i sjećanje, s jedne strane, i kao mjesto koje priča o proteklim događajima i pruža utjehu, s druge.
Polukružni zid koji izranja iz zemlje predstavlja nastajanje života, rađanje. Njegova čistoća kakvoću bića, duh. Nagli prekid, pak, oduzeti život, smrt. Spomenik od kamena, simbola čvrstoće i snage, raspuknuo se od tuge i patnje onih koji su ostali živi svjedoci. Iza toga stoji praznina. No, onda se kao utjeha pojavljuje izvor, voda, simbol povezanosti. Ona dijelom teče u dan – život, a dijelom u mrak – smrt. Kako se gubi, tako se ponovno rađa – neprekidno kruži, jer ništa ne može nestati bez traga. Ono što ostaje izvor je novoga života. Uz njega raste drvo. Svakim danom ljepše je i veće. Pruža hlad i zaštitu.
Uz simboličko značenje, prostor ima i praktičnu namjenu koja ga može dodatno oplemeniti – njegova amfiteatralna forma idealna je za umjetničke izvedbe.