Gospić: Katehetski dan Gospićko-senjske biskupije
Katehetski dan za vjeroučitelje Gospićko-senjske biskupije održan je u subotu 29. kolovoza 2020. u Gospiću. Počeo je okupljanjem vjeroučitelja u biskupijskoj dvorani te odlaskom u gospićku katedralu gdje je u 9,00 sati pokorničko bogoslužje održao mons. Marinko Miličević. Nakon uvodnog nagovora i ispita savjesti slijedila je sv. ispovijed. Svečano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u koncelebraciji s generalnim vikarom i novoimenovanim predstojnikom Katehetskog ureda mons. Marinkom Miličevićem, dosadašnjim predstojnikom preč. Nikolom Turkaljem, biskupijskim kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, gospićkim župnikom preč. Mariom Vazgečem, preč. Lukom Blaževićem, ravnateljem Karitasa i župnikom u Ličkom Osiku, vlč. Perom Jurčevićem, župnikom i vjeroučiteljem u župi Kosinj, gospićkim župnim vikarom vlč. Domagojem Tujmerom. Posluživao je sjemeništarac Marko Butković i ministranti. Pjevali su vjeroučitelji uz glazbenu pratnju vjeroučiteljice s. Ljubomire Lešić.
Biskup Križić je u propovijedi predstavio proroka Jeremiju i Ivana Krstitelja - dvije istaknute biblijske osobe o kojima smo danas slušali u misnim čitanjima na spomendan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja. Bog ih je poslao narodu kao vjeroučitelje, kao odgajatelje u vjeri. Iako su živjeli u razmaku više od šest stoljeća, život im je u mnogočemu vrlo sličan a poslanje isto: vratiti narod k Bogu, odnosno autentičnom vjerničkom životu.
Prorok Jeremija djeluje u vrlo teškim uvjetima duhovnog i moralnog srozavanja svog naroda i o tome piše: „Od najvećeg do najmanjeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice“ (8,10). Svećenike i proroke, učitelje u vjeri, naziva varalicama jer ništa ne poduzimaju da se takvo stanje naroda mijenja, nego govore kako problema nema, sve je u redu, važno da oni imaju sve što im treba. Oni koji ne žive autentično svoju vjeru, ne mogu promijeniti druge. Bog Jeremiji daje poslanje da se suprotstavi takvom mentalitetu. On se, istina, boji tog poslanja, jer osjeća da stoji sam protiv svih? Za uzvrat može očekivati samo progonstvo i smrt. Zato odbija prihvatiti Božji poziv da bude prorok, učitelj u vjeri. Bio je premlad (ima tek dvadesetak godina) i bojao se za svoj život, budući da bi se morao sukobiti s kraljevima, knezovima, svećenicima, narodom. Bog mu jamči blizinu i pomoć, ali ga ne oslobađa od poteškoća i trpljenja, jer kada osobi daje poslanje, daje joj uvijek i jamstvo da je s njom ... Jeremija kreće u svoje poslanje puno patnje. Upozorava narod i one na vlasti da se sprema katastrofa i moli za narod. Njegovo oružje je molitva Bogu. Bez sumnje, on je najveći starozavjetni molitelj. Dok naviješta tragediju naroda, u isto vrijeme daje nadu, govori o novom Savezu koji će Bog sklopiti sa svojim narodom. Završava kao mučenik u Egiptu. Ubili su ga njegovi sunarodnjaci.
Biskup Križić je potom, tumačeći evanđeosko izvješće evanđelista Marka (6, 17-29) predstavio Ivana Krstitelja. On djeluje u vremenu kada je njegova zemlja okupirana, a njegov narod pod poganskom rimskom vlašću. Vjerski život je na niskoj razini. Vjera je kontaminirana s poganskim običajima, a učitelji u vjeri su ljudi koji gledaju samo svoj interes. Isus za njih veli da proždiru udovička dobra, dobra sirotinje i onda dok mole duge molitve. Ivan Krstitelj poziva narod na obraćenje; da pripravi put Gospodinu; čini sve da narod prepozna i prihvati Isusa kao Mesiju. Sebe stavlja u drugi plan. Sve usmjerava prema Isusu. Ne želi on bljeskati i privlačiti ljude sebi nego Isusu. Ivan djeluje odvažno. Nema straha reći u lice svakome pa i kralju ono što mu ne valja, iako je svjestan da ga to može skupo koštati. Ne prihvaća kompromise kada je u pitanju Isus i istina. Izričito stoji da ga je i sam kralj Herod cijenio, a i bojao ga se, jer vidio je u njemu Božjeg čovjeka. Da je Ivan šutio i prelazio šutke preko nekih stvari koje nisu bile dobre, mogao je imati život kakav želi. Ali, između ugodnog života i Božje istine on se nije premišljao niti jednog trena: bira Božju istinu i pod cijenu smrti. Nije prihvatio nikakav kompromis kada je u pitanju Bog i istina. Ivan se za svoje poslanje spremao molitvom u pustinji. U molitvi je otkrivao riječi navještaja, riječi istine koju treba prenijeti narodu. U molitvi je nalazio snagu da može stati uz istinu i pod cijenu života. Postao je žrtva istine.“
Biskup je djelovanje ovih biblijskih velikana – Jeremije i Ivana Krstitelja - sažeo u poruke upućene vjeroučiteljima:
Ne imati kompromisa kada je u pitanju istina i Evanđelje, odnosno Božja riječ. Usudimo li se reći istinu u svim prigodama ili prešućujemo istinu da se ne zamjerimo ili zbog straha da nas ne prozivaju kao zaostale i zatucane? Istina se ne smije prešutjeti, ali to ne znači da se oko nje s drugima trebamo svađati. Treba je reći, ne nametati, hoće li je tko prihvatiti ili neće zato nismo odgovorni.
Da bismo mogli kritizirati neistinu, ukazivati na moralne devijacije, moramo biti autentični. Bez ovoga nema uvjerljivosti. Bez toga postat ćemo farizeji koji, kako veli Isus, govore ali ne čine. Vjeroučitelj nije samo onaj koji prenosi znanje, nego koji svjedoči. On ne govori i ne svjedoči samo ustima, nego cijelim svojim životom.
Za učitelje u vjeri nužno je da budu i molitelji. Bez molitve nema svjedočanstva, nema vjernosti pozivu, ali nema niti prave riječi koja bi imala snagu taknuti srce drugih. Znamo da je i Isus svoje djelovanje uvijek pripremao molitvom.
Vjeroučitelji imaju i obvezu upozoravati i ukazivati na mane koje ne dolikuju jednom kršćaninu i pozivati na obraćenje i promjenu života, ali oni nisu navjestitelji katastrofa ili Božjih kazni, nego svjedoci Božje ljubavi i navjestitelji nade da je Božja ljubav veća od svih ljudskih zala i da ona definitivno pobjeđuje kada joj se čovjek otvori.
Ne smijemo izgubiti svijest da je poslanje vjeroučitelja teško i zahtjevno. Ne znam koliko ste bili toga svjesni kada ste se opredjeljivali za ovaj poziv. Vama se ne opraštaju određene slabosti koje se u drugih nastavnika ili drugih ljudi ne samo toleriraju, nego se gledaju kao nešto normalno. I poziv vjeroučitelja ne može izbjeći svoja trpljenja, poniženja, omalovažavanja i sl. Jesmo li spremni i na to?
Biskup je propovijed završio riječima: „Dragi vjeroučitelji, svjestan sam da vam nije lako. Ali ništa veliko i vrijedno ne ostvaruje se lako. Vaš poziv je odgovoran i Crkva vam je zahvalna za ono što činite na planu vjere, posebno za djecu i mlade, učite ih o Isusu da im bude Prijatelj, Osoba na koju se uvijek mogu osloniti. Možda ćete nekada doživjeti da ste prepušteni sami sebi, da se odgovorni u Crkvi za vas dovoljno ne brinu, da malo drže do vaše žrtve, ali nije tako. Vaše poslanje gledamo gotovo, ravno poslanju svećenika, jer ste nekada puno izloženiji od njih. Neka Gospodin bude trajno s vama u vašem poslanju, neka vam bude snaga u klonućima, utjeha u neuspjesima, radost i entuzijazam u navještaju. Amen.“
Na kraju mise, biskup Križić podijelio je kanonske mandate vjeroučiteljima koji su zaposleni na određeno vrijeme.
Program Katehetskog dana nastavili su prisutni u biskupijskoj dvorani. Najprije im je svoju riječ uputio biskup ordinarij mons. Zdenko Križić. Predstavio je novog predstojnika mons. Marinka Miličevića, a potom toplim riječima zahvalio dosadašnjem predstojniku preč. Nikoli Turkalju koji je tu dužnost vršio više od dvadeset godina i to požrtvovno s ljubavlju.
Pozvao je i vjeroučitelje na zauzetost i međusobnu suradnju.
Potom je dosadašnji predstojnik preč. Nikola Turkalj podnio Izvješće o radu Katehetskog ureda u protekloj školskoj godini - i uputio riječi zahvalnosti svima s kojima je surađivao.
U ime vjeroučitelja zahvalila mu je vjeroučiteljica Ivona Rendulić i uručila njihov zajednički dar zahvalnosti.
Novoimenovani predstojnik mons. Marinko Miličević predstavio se i održao uvodno predavanje: „ Pozitivni utjecaj vjeronauka na ponašanje vjeroučenika i plan rada u novoj školskoj godini.“ Predavač je iznio više primjera znanstvenih istraživanja koja su pokazala, kako vjera i vjeronaučni sadržaji koje đaci usvajaju, ima neosporni utjecaj na njihovo mentalno zdravlje. Zato treba uključiti vjeronauk kao učinkovito sredstvo, među svim ostalima, u promicanju mentalnog zdravlja.
„Statistike su također pokazale pozitivan utjecaj vjerskog obrazovanja i religioznosti na minimalno uzimanje alkohola, ponižavanje drugih u školi, nasilje, posjedovanje oružja i ponašanje u vožnji.
Prema istraživačkom centru PEW, potvrđuje se da je vjerska praksa pozitivno povezana s visokoobrazovnim ostvarenim ciljevima. Studenti koji su tijekom odrastanja pohađali crkvu barem jednom tjedno, u ranim tridesetima imali su znatno više godina ukupnog školovanja od vršnjaka koji uopće nisu pohađali crkvu.
U jednoj školi anketirani su roditelji svih učenika - koliko se zanimaju za ponašanje svoje djece u školi i pokazalo se da su roditelji koji su praktični vjernici, puno više zainteresirani za stanje svog djeteta u školi nego roditelji koji se nisu izjasnili da su vjernici.
Altruistični roditelji su često oni koji su religiozni, čak i ako imaju malo vjerske motivacije, lakše će na svoju djecu prenijeti senzibilitet za druge i osjećaj korisnosti, a time i smisla života.
Prema suvremenim nepristranim sociolozima, vjeronauk u školama ima pozitivan utjecaj, prije svega na religioznost adolescenata i općenito na njihovu etičnost, napose u srednjoj školi ... Bivši učenici koji su imali vjeronauk u školama, povezuju se više na društvenim mrežama oko humanih projekata ili duhovnih sadržaja s biblijskom tematikom. Često su trajno povezani u kršćanskim obiteljskim krugovima ... Devijantno ponašanje izraženije je među učenicima koji ne pohađaju vjeronauk u školama.
Predavač je ovo iscrpno predavanje završio riječima: „Vjeroučitelj je također svojevrstan predstavnik Crkve koji djeluje u zbornici među svojim kolegama, donoseći radosnu vijest gdje drugi ne mogu. Bez upoznavanja s vjerom, pa makar i čisto informativno, čovjek ostaje zakinut za mogućnost cjelovitog doživljavanja i shvaćanja kulture u kojoj živi.“
Nakon stanke za odmor i okrjepu slijedio je rad prvog stručnog vijeća pod vodstvo voditeljice Ivone Rendulić koja je najprije izvijestila o radu u prošloj školskoj godini, potom o programu u novoj. Vjeroučiteljica Inka Salopek predstavila je svoj ogledni sat o Božjem milosrđu prema prispodobi o Izgubljenom sinu.
Radni dio završio je objedom u Pastoralnom centru župe Lički Osik.
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
