Proslava blagdana Blažene Djevice Marije od Svete krunice u Diklu
U nedjelju, 4. listopada 2026. godine, svečanim misnim slavljem u Diklu kod Zadra proslavljen je župni blagdan Blažene Djevice Marije od Svete krunice (Kraljice svete krunice).
Svečano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. U koncelebraciji su bili mjesni župnik o. Franciszek Kowal, SVD, te župnik Župe Svetog Jurja kod Senja, preč. Silvio Milin, domaći sin iz Dikla. Tijekom misnoga slavlja pjevao je domaći župni zbor.
Na kraju misnog slavlja biskupu Marku Medi uručeni su prigodni pokloni, nakon čega je održana procesija kroz mjesto tijekom koje je tradicionalno nošen kip Blažene Djevice Marije.
Homiliju biskupa mons. Marka Mede prenosimo u cijelosti:
"Draga braćo i sestre!
Došli smo našoj nebeskoj Majci, Kraljici svete krunice, tražiti mir, utjehu i snagu. U ovoj crkvi Kraljice svete krunice, slaveći zaštitnicu vaše župe, pred Mariju donosimo svoje obitelji, svoje radosti i svoje križeve. Dolazimo s pouzdanjem da nas Majka razumije i vodi svome Sinu.
Zajedno upućujemo molitvu Gospodinu koja u sebi nosi svu dubinu kršćanskoga života: „Gospodine, daj da čujemo tvoj glas.”
To je molitva svakoga vjernika koji iskreno traži Boga. Ponekad je dovoljan samo jedan trenutak da čovjek pronađe Boga i da se promijeni cijeli njegov život. Jedan iskren korak prema Bogu može promijeniti čitavu njegovu budućnost.
Marijanska je pobožnost stoljećima prisutna u našem narodu. O tome najbolje govore brojna marijanska svetišta: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaš, Voćin, Vepric, Krasno i druga mjesta na kojima su naši očevi i majke, djedovi i bake tražili Boga po Marijinu zagovoru. Utjecali su joj se u vremenima mira i blagostanja, ali i u vremenima ratova, bolesti, gladi i neizvjesnosti. Donosili su joj svoje radosti i svoje križeve. I mi smo danas došli sa svojim teškoćama i čežnjom: tražiti Boga.
To je i smisao naše današnje proslave kako bismo dublje pronašli Boga i otkrili smisao života.
Na blagdane posvećene Mariji i mjesta koja su joj posvećena, vjernici dolaze sa svojim teškoćama, brigama, križevima, opterećeni grijesima, a vraćaju se pomireni s Bogom. Dolaze slomljena srca, a vraćaju se s nadom. Dolaze noseći teret života, a odlaze ohrabreni. Brojna svjedočanstva o uslišanim molitvama, ozdravljenjima i čudesnim obraćenjima govore o milostima koje su vjernici primili po Marijinu zagovoru. Među njima su i mnogi koji su se utjecali Kraljici svete krunice i ustrajno molili krunicu.
Najveće je čudo kada čovjek koji je izgubio vjeru ponovno pronađe Boga.
Draga braćo i sestre, i naša povijest nas uči pouzdanju Mariji.
S takvim je pouzdanjem povezan i nastanak blagdana koji danas slavimo 7. listopada 1571. pobjeda u bitci kod Lepanta. Papa sveti Pio V. pozvao je vjernike na molitvu krunice te je pobjedu pripisao Marijinu zagovoru. U znak zahvalnosti iduće godine ustanovio je blagdan Gospe od Pobjede. Njegov nasljednik Grgur XIII. povezao je taj spomen s naslovom Gospa od Krunice.
U pozadini toga povijesnog događaja prepoznajemo vjeru ljudi koji su u opasnosti tražili Božju pomoć.
Slično iskustvo doživio je i naš hrvatski narod tijekom Domovinskoga rata. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u jednom pismu kardinalu Franji Kuhariću od 24. rujna 1991. zatražio je duhovnu skrb za hrvatske branitelje. U istom pismu opisuje kako oni prije odlaska na bojište dolaze u zagrebačku katedralu, u sakristiji nabavljaju krunice, a svećenici ih blagoslivljaju. S tim su krunicama odlazili na bojišnicu; krunica oko njihova vrata postala je prepoznatljiv znak pouzdanja u Boga.
Svjedočanstva s prvih crta bojišnice govore koliko im je krunica značila kada su se suočavali sa strahom i smrću. Davala im je snagu i hrabrost kada im je to bilo najpotrebnije. U trenutcima kada ju nisu nalazili, pouzdavali su se u Marijin zagovor.
Taj nas prizor i danas obvezuje, usred životnih kriza i kušnji, pouzdavati se u Mariju i ostati vjeran Isusu Kristu. Koliko je samo kušnji i križeva u našem osobnom životu gdje nam je potrebna Marijina prisutnost?
Poruku današnjeg blagdana Kraljice svete krunice sažeo bih u dvije riječi: obraćenje i molitva.
Obraćenje vraća Boga u središte života
Često mislimo da je obraćenje događaj koji se dogodi jednom u životu. Ponekad doista jest tako. Postoje ljudi kojima jedan susret s Bogom potpuno promijeni životni put. No za većinu nas obraćenje nije jedan trenutak, nego put koji traje cijeli život. Ono je svakodnevno vraćanje Bogu. Ono je odluka da Gospodin iz dana u dan ponovno bude na prvome mjestu. Upravo nam to danas pokazuje Blažena Djevica Marija. Obratiti se znači maknuti sebe iz središta života kako bi Bog ponovno zauzeo mjesto koje mu pripada.
Današnji čovjek često misli da može sve. Napredovala je znanost. Razvila se tehnologija. Čovjek leti u svemir, raspolaže znanjem kakvo nijedan naraštaj prije njega nije imao. Ali uza sve to često ostaje duboko nesretan. Zašto?
Zato što nijedan ljudski napredak ne može ispuniti prazninu koju može ispuniti samo Bog. Možemo imati uspjeh, a izgubiti smisao života. To je tragedija suvremenoga čovjeka.
I upravo zato Marija danas stoji pred nama kao učiteljica života. Cijelim svojim životom svjedoči jednu veliku istinu: Bog je dovoljan. Onome tko Boga stavi na prvo mjesto sve ostalo dolazi na svoje mjesto. To ne znači da će nestati križevi. Marija je i sama upoznala bol, neizvjesnost i patnju pod križem svoga Sina. Ali ništa od toga nije moglo ugasiti njezinu vjeru. Kao Kraljica svete krunice uči nas da s Kristom prođemo kroz kušnje života, oslonjeni na Boga. Čovjek nije stvoren za grob, raspadljivost i ništavilo. Stvoren je za život. Za zajedništvo s Bogom. Za vječnost.
Danas, ovdje, pod pogledom naše nebeske Majke, ponovno želimo obnoviti svoju vjeru.
Koliki su vjernici pred Marijom klečali, plakali i zahvaljivali! Koliki su u molitvi krunice pronašli snagu za novi početak! I mi danas donosimo svoje potrebe i molimo za tu milost. Možda nisu svi doživjeli ono čudo koje su molili. Ali mnogi su doživjeli veće čudo. Otišli su drukčiji nego što su došli. To je obraćenje. To je najveći dar.
Draga braćo i sestre, kao dijete naučio sam moliti krunicu u obitelji gdje se molila svaku večer. Bili smo okupljeni oko Marije. Marija je čuvala obitelj i obnavljala vjeru.
Druga riječ koju nam Marija stavlja pred oči jest molitva.
Ono što povezuje sve crkve posvećene Mariji i sva marijanska svetišta, onda je to prizor koji se ponavlja iz dana u dan i iz godine u godinu. Ljudi dolaze u tišini, kleče pred Gospinim likom, uzmu krunicu i mole. Mijenjaju se jezici, narodi i običaji. Mijenjaju se vremena. Ali krunica ostaje molitva vjernika. Nije potrebna velika učenost da bi se molila. Mogu je moliti djeca i starci, bolesni i zdravi, obrazovani i jednostavni ljudi. Ona je molitva cijeloga Božjeg naroda. Ali upravo je u toj jednostavnosti njezina snaga.
S Marijom promatramo Isusovo utjelovljenje, njegov skroviti život, njegov javni nastup, njegov križ, uskrsnuće i proslavu. Učimo gledati Isusa Marijinim očima, ljubiti ga njezinim srcem i slijediti ga njezinom vjerom. Krunica nije mehaničko ponavljanje riječi. Ona je razmatranje Evanđelja. Ona je škola vjere. Škola nade. Škola ljubavi.
Draga braćo i sestre!
Kolike su hrvatske obitelji upravo zahvaljujući zajedničkoj molitvi krunice ostale sačuvane! Koliki su roditelji u večernjim satima okupljali svoju djecu oko obiteljskoga stola i zajedno molili! Koliko je djece naučilo vjerovati promatrajući svoju majku i oca ili baku i djeda kako u rukama drže krunicu! Koliko je svećeničkih i redovničkih zvanja niknulo upravo iz takvih obitelji!
Možda danas najveća opasnost nije to što ljudi otvoreno niječu Boga. Mnogo je opasnije što za Boga više nemaju vremena. Ako izgubimo molitvu, polako ćemo izgubiti i vjeru. A susret s Bogom događa se upravo u molitvi.
Kako je dragocjen ovaj blagdan Kraljice svete krunice pa i ova crkva koja je njoj posvećena da nas ponovno potakne na molitvu i pouzdanje u Marijinu prisutnost.
Ona treba biti mjesto na kojem ćemo tražiti Boga prije velikih životnih odluka, snagu u kušnjama i priliku da zahvalimo za primljene milosti. Mjesto na kojem roditelji povjeravaju djecu Majci Božjoj, mladi gdje mole za svoj životni put, bolesnici gdje nalaze utjehu, a cijela župna zajednica obnavlja svoju vjernost Kristu. Najveće bogatstvo ove crkve jest živa vjera ljudi koji u njoj uče Boga stavljati na prvo mjesto.
I danas smo mi dio toga velikoga niza vjernika. Jednoga dana doći će drugi poslije nas. Pitanje je što ćemo im ostaviti. Hoćemo li im ostaviti samo zidove? Ili ćemo im ostaviti živu vjeru? Hoće li naša djeca i unuci moći reći da su od nas naučili moliti? Da su od nas naučili opraštati? Da su od nas naučili ljubiti Crkvu? Da su od nas naučili poštivati nedjelju, pristupati sakramentima i pouzdavati se u Boga? To je baština koja se ne može kupiti. Ona se prenosi živom vjerom.
Draga braćo i sestre!
Blagdan Kraljice svete krunice danas nas poziva da obnovimo upravo tu baštinu. Njezina se majčinska snaga očituje u tome što nas vodi Kristu i uči da mu vjerujemo kada nam je najteže. Dok razmatramo otajstva njegova života, dopuštamo da njegova riječ mijenja naše odluke, naše odnose i naše srce.
Zato neka današnja proslava dobije svoj nastavak u našim obiteljima. Uzmimo krunicu u ruke. Pronađimo vrijeme za zajedničku molitvu. Učimo djecu moliti.
Krunica koja je našim braniteljima davala snagu u najtežim danima može i nama pomoći da ustrajemo u kušnjama života.
Povjerimo Kraljici svete krunice svoje obitelji, ovu župu i cijelu domovinu. Kraljice svete krunice, isprosi nam milost obraćenja i ustrajnost u molitvi. Vodi nas svome Sinu i pomozi nam da mu ostanemo vjerni.
Kraljice svete krunice, moli za nas!
Amen."
Galerija fotografija
